Draganićkoj župi pripada 17 sela i zaselaka. To su Draganići, Barkovići, Jazvaci, Vrbanci, Budrovci, Bencetići, Goljak, Mrzljaki, Vrh, Križančići, Lazina, Franjetići, Lug, Darići, Čeglji, Guci i Vukšin Šipak.
U sedam stoljeća dugoj povijesti župne crkve sv. Jurja u Draganiću, od vremena kada je spomenuta u popisu crkava i župa Ivana Arhiđakona za Gorički dekanat g. 1334. do danas, dogodile su se brojne promjene na građevini. Prvobitni oblik crkve nepoznat je, a među brojnim dogradnjama najstariji su tragovi ostali na pročelnom zvoniku, gdje su vidljivi elementi u stilu renesanse. Današnji klasicistički oblik crkva je dobila kroz 18. i 19. stoljeće. Stara je crkva temeljito obnovljena g. 1668., a prezidana g. 1683. Ona je imala tri oltara, nešto kasnije i četiri, te dvije kripte. Na podu su se nalazile opeke, a u dnu drveno pjevalište. Ravni drveni stropovi u lađi i svetištu bili su oslikani, a isticala se slika sv. Jurja i Blažene Djevice Marije. Patroni crkve bili su grofovi Erdődy (gospodari okićkoga vlastelinstva), koji su s okolnim plemićima pomagali u obnovama i izgradnji kroz niz godina.
Župna je crkva bila i mjesto donošenja odluka u vrijeme Plemenite općine Draganić jer su svi žitelji ondje bili plemići i slobodni vlasnici zemlje, šuma i dobara. Općina je sama birala svećenike glagoljaše sve do g. 1560., a akti su pečaćeni »velikim pečatom« čiji su dijelovi uneseni na srebrnjak banovac, prvu hrvatsku kovanicu iz 13. stoljeća s likom kune. Takva povijest nije odgovarala komunističkoj vlasti te su svoj bijes iskazali miniranjem crkve uoči blagdana sv. Jurja 22. travnja 1950. U požaru su uništene vrijedne knjige, Zagrebački misal iz 1683., misne zaklade, orgulje, oltari, zastave i sakristija. Nakon miniranja crkva je obnovljena u obliku koji Draganić resi i danas.
Mise su nedjeljom u 11 ili 19 sati, a ponekad i drugim danom u tjednu u 19 sati.
