Petrinja je odigrala važnu ulogu u ratu između turske sile i razjedinjene Europe, a nedaće su najviše trpjeli Hrvati. Nakon stoljeća okupacije tek je pobjeda kod Siska 22. lipnja 1593. donijela preokret u odnosu snaga. Glavno je uporište i mjesto odakle su turske čete odlazile u pljačku prema Zagrebu, Samoboru i Jaski bila petrinjska utvrda Yeni-Hisar s ušća Petrinjčice u Kupu. Njezinim su osvajanjem i razaranjem 1595. g. stvoreni uvjeti za napredak grada te gradnju prve crkve sv. Lovre 1603. g.
U Vojnoj je krajini Petrinja dobila važno mjesto obrane, razvoja i izgradnje. Zidana crkva iz 1780./1781. građevina je velike vrijednosti, ljepote i opremljenosti, koja je stradala u rušilačkom naletu jugo-srpske vojske te je nakon granatiranja 1991. g. i minirana 18. ožujka 1992. Uklonjen joj je i posljednji kamen s pozicije trga da joj se izgubi svaki spomen. Planovi obnove rađeni su još za vrijeme okupacije Petrinje, a prikazao ih je tadašnji župnik Vlado Košić. Zahvaljujući solidno izgrađenoj replici, župna je crkva u razornom potresu 29. prosinca 2020. u 12.19 zadobila velika oštećenja, ali se nije srušila. Popucali su zidovi i narušena je bila statika, razbijeni su kipovi Srca Isusova, bl. Alojzija Stepinca i sv. Josipa. Sa zvonika je pao križ kraj kipa Franje Kuharića.
U zvonik crkve postavljeno je zvono koje je zvonilo na proglašenju blaženim Alojzija Stepinca 16. listopada 1998. u Mariji Bistrici. Na kor su postavljene obnovljene orgulje iz zagrebačke crkve sv. Marka te montirane i blagoslovljene 11. listopada 2015. Crkva je ispunjena vitrajima umjetnika Marijana Jakubina iz 2010. s prikazima Krista, svetica i svetaca, koji su dar pojedinaca i ustanova. Vitraje je izvelo poduzeće »Stab« iz Zagreba, a križni je put, autora Lovre Findrika, dar Đure Antuna Gavrilovića. Na zidu su velike slike sa sakralnim temama. Triptih sa scenom mučenja sv. Lovre postavljen je u bočnu kapelu do svetišta, gdje se nalazi i njegova slika na zidu iznad ulaza u sakristiju.
