Lumbardu su osnovali Grci s otoka Isse (Visa) u 4. st. pr. Kr. Oni su se bez sukoba uklopili s ilirskim starosjediocima, poštujući njihov primat. Prisutnost Rima je od sredine 2. st. pr. Kr. do propasti carstva g. 476.
Do početka 17. st. grobljanska crkva sv. Ivana Krstitelja glavna je sakralna građevina Lumbarde, a nastankom župe između g. 1561., kada se prvi put nadograđuje crkvica sv. Roka, i g. 1680. kada je drugi put povećana, ona postaje glavna u mjestu. Spis za nadogradnju iz g. 1561. potpisao je korčulanski biskup Petar Barbariga. Vizitacija korčulanskoga biskupa Mihovila Priulija iz g. 1603. spominje opremu crkava u Lumbardi. U crkvi sv. Roka nalazio se Presveti Sakrament, a već ju g. 1611. (Teodor Diedo) navodi kao glavnu crkvu u mjestu. Od 17. st. vrše se popisi župnika (1632.), vjenčanih (1620.), krštenih (1641.) i umrlih (1635.).
Crkva sv. Roka izgrađena je na glavnom putu od Tatinje prema poljima i naselju na brdašcu Velika Glavica. Izgrađena je u vrijeme haranja kuge otokom te je dobila naslovnik sv. Roka. Obnovljenu crkvu posvetio je 15. srpnja 1774. korčulanski biskup Ivan VII. Karsana. Kasnije su posvete iz g. 1886. kada je rekonstruirana i 30. travnja 1888. kada je povećana. Za 100. obljetnicu (g. 1988.) crkva je obnovljena i zadobila je današnji izgled, s dograđenim zvonikom iz g. 1995. u kojemu su tri zvona, blagoslovljena na Rokovo g. 1996.
Crkva je izgrađena s tri lađe u kojima se nalaze oltari. Na glavnom je oltaru kip sv. Roka postavljen u središnju nišu koju upotpunjuju bočne slike (trenutačno na obnovi). Lijeva bočna lađa ima oltar sa slikom Bogorodice, sv. Antunom Padovanskim i sv. Pavlom. Desni oltar u niši ima kip Blažene Djevice Marije s Isusom u naručju. U crkvi su još kipovi sv. Antuna, sv. Franje i Srca Isusova, križni put, nekoliko slika, Kršinićeva krstionica iz g. 1905. i orgulje iz g. 1907. Mise su nedjeljom u 8 i 18, radnim danima u 7 ili 18 sati.
