Ladanjsko imanje i dvorac grofova Jankovića, prekrasan perivoj koji krasi njegovo »predvorje«, raznolikost kultura i mentaliteta koji se miješaju u blizini granice između Slavonije i Podravine – sve to što je Suhopolje u svojoj trostoljetnoj povijesti skupilo nekako ostaje u drugom planu kada se na raskrižju pet putova, u središtu mjesta, ugleda posebna građevina. Oko ne može samo tako prijeći preko vizura crkve koja neobičnošću svoje arhitekture plijeni pozornost prolaznika. Suhopoljčani su se već navikli na svoju crkvu, ali rijetka je to scena koja se može vidjeti u kontinentalnoj Hrvatskoj jer je župna crkva sv. Terezije Avilske s dva tornja i kupolom u neoklasicističkom stilu jedinstvena i potpuno odudara od tradicionalnoga graditeljstva uobičajene katoličke seoske crkve. Šteta je proći Podravskom magistralom a ne zastati i obogatiti se tom kulturno-sakralnom umjetnošću, udahnuti duh 19. stoljeća kada je crkva građena, promotriti njezinu neobičnu unutrašnjost, a silnice i impulsi koje se iz toga duhovnoga središta šalju čine mještane Suhopolja još srdačnijim, veselijim i otvorenijim domaćinima.
Tako se stanovništvo smješteno u ravnici istočno do Virovitice i zapadno od Slatine ponosi ne samo svojom poviješću i građevinama, nego i živim ljudima i duhom otvorenosti koji se ne da zatomiti ni kada se – kao posljednjih godina – nadvija oblak iseljavanja i besperspektivnosti. Široka slavonska duša ne predaje se lako, a bolju budućnost i povjerenje pronalaze i u vjeri. Zato se rijetko kada mogu vidjeti poluprazne klupe župne crkve na dvije nedjeljne mise, kao i u filijalnim kapelama u obližnjim mjestima… O župi sv. Terezije Avilske, koja u ovoj godini slavi 280 godina od početka gradnje župne crkve, ispisane su već mnoge stranice jer je povijesno riječ o župi čije je osnivanje početkom 19. stoljeća potaknuo grof Ivan Nepomuk Janković de Pribert, vlasnik voćinskoga vlastelinstva, a prije toga Suhopolje je pripadalo virovitičkoj župi.
Župa danas ima oko 3500 stanovnika u 1200 obitelji, međutim iz godine u godinu taj se broj smanjuje. »Osobito posljednjih godina osjetno se primjećuje odlazak mlađih obitelji u europske zemlje, najviše Austriju i Njemačku. A nije to jedini razlog sve manjega broja vjernika: velik je postotak staračkoga stanovništva te je mortalitet u porastu – u prosjeku godišnje tridesetak osoba više umre nego što se rodi. Osim toga mladi koji odlaze na studije u rijetkim se slučajevima vraćaju. Tako možemo biti svjedoci izumiranja toga dijela Slavonije. Možemo samo zamisliti razliku u broju djece danas u odnosu na krštene prije 60-ak godina. Tada je krštenih bilo tristotinjak svake godine, a danas ih je tek 30-ak. Sve je više samačkih domaćinstava, osobito je to vidljivo u manjim selima i zaseocima gdje se gase i područne škole koje imaju nedovoljan broj djece«, predstavlja osobnu iskaznicu župe sv. Terezije Avilske župnik Pavao Filipović, navodeći da uz Suhopolje župa obuhvaća i naselja Rodin Potok s kapelom sv. Ane, Veliku Trapinsku, Malu Trapinsku sa zvonikom sv. Roka, Pepelane, Pčelić sa zvonikom Presvetoga Trojstva, Kapan sa zvonikom sv. Antuna Padovanskoga, Naudovac, Gaćište, Orešac s kapelom sv. Ivana Krstitelja te Zvonimirovo.
Župnik Filipović rodom je iz Davora, a dvodesetljetni svećenički put povezan mu je uz župe Novu Gradišku, gdje je kao mladomisnik bio župni vikar, i Crnac, u kojem je bio župnik tri godine, prije nego što je došao u Suhopolje. Prije nego što mu je 2011. godine povjerena pastoralna skrb za vjernike Suhopolja bio je ravnatelj požeške Katoličke gimnazije te ranije odgojitelj u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu. Kako priznaje, najviše ga raduje župnička služba jer mu je to prvotna želja i ono što je oduvijek želio i za što se spremao. »Unatoč izazovnostima, nismo opterećeni negativnim prognozama o budućnosti jer još uvijek ima dovoljan broj vjernika koji žive u Suhopolju i okolnim filijalama s kojima se nastoji razvijati redoviti pastoralni život koji će pomoći oko duhovne izgradnje čovjeka. Sveta misa i molitva na prvom su mjestu redovitoga pastoralnoga djelovanja u koje su uključene sve dobne kategorije vjernika. Nedjeljnim svetim misama, zatim molitvom, osobnim i zajedničkim pučkim pobožnostima vjernici se duhovno izgrađuju«, napominje župnik Filipović. Pogled u župne matice otkriva da je u prošloj godini bilo 36 krštenih i 56 sprovoda, a tijekom 2017. godine vjenčalo se 13 parova. Svake godine bude i 30-ak prvopričesnika, a krizma se održava svake druge godine.
»U redovitom pastoralnom radu svaki svećenik koji dođe u Suhopolje odmah će primijetiti velik broj starih i nemoćnih koje treba obići, ispovjediti ili im podijeliti bolesničko pomazanje. Postoji i nekoliko domova za stare i nemoćne, kao i veliki dom u Borovi za psihički bolesne osobe. Sveukupno više od 250 osoba godišnje potrebito je takve posebne duhovne skrbi. Velik je to broj, ali hvala Bogu, to su naše okolnosti koje zapravo pomažu čovjeku bolje upoznati snagu vjere u evanđeoskoj širini i dubini«, kaže župnik Filipović kojemu kao pastoralni suradnik pomaže svećenik Mario Večerić, trenutačno ravnatelj katoličke osnovne škole u Virovitici.
Budući da vrši i dužnost virovitičkoga dekana, poznate su mu specifičnosti okolnih župa, pa otkriva po čemu je župa u Suhopolju drukčija i jedinstvena. »Specifičnosti vjernika u odnosu na druge župe, koju nisam u početku razumio, bila je ukorijenjena podijeljenost vjernika. Bilo je čudnovato kako se međusobno ne poznaju svi vjernici koji žive u istom mjestu dvadeset i više godina. Naime, osim malobrojnih potomaka prvih stanovnika Suhopolja, koje se tada zvalo Terezovac, od kojih mnogi nose prezimena njemačkoga podrijetla, svakih 20-30 godina Suhopolje je naseljavano stanovnicima iz različitih krajeva. Svi su oni donijeli svoju specifičnost, svoju kulturu i identitet, a za izgradnju zajedništva treba proći i vremena. Tako danas imamo potomke onih koji su došli iz Hrvatskoga zagorja, Like, Dalmacije, Bosne, Vojvodine. U granicama župe, u okolnim selima, prisutni su i pravoslavni vjernici koji imaju svoje dvije crkve. Svi su oni dolazili u različitim povijesnim razdobljima i na neki način davali obilježje Suhopolju. Povijesne su to okolnosti koje su utjecale na župu i vjernike«, svjedoči župnik Filipović i kaže da se ta situacija ogleda u bogatstvu različitosti, lakšem razumijevanju i prihvaćanju drugoga, spremnosti na suradnju i suživot, u čemu Suhopoljčani mogu drugima poslužiti kao primjer.
»Međusobnim zbližavanjem vjernika različitih tradicija pojavilo se u pojedinaca određeno lutanje koje je imalo odjeka na stvarnosti koje moramo zajednički popravljati, kao što su površnost ili nedovoljna ukorijenjenost u tradiciju te nedovoljno prepoznatljiv kršćanski identitet«, govori župnik Filipović o stanovnicima mjesta koje mnogi izvan granica Slavonije poznaju po nogometnom klubu »Mladost 127« koji je sredinom devedesetih četiri sezone igrao i u prvoj hrvatskoj ligi.
Osim po nogometu Suhopolje je prepoznatljivo i po poljoprivrednim kulturama koje se na tom području posebno uzgajaju, poput duhana i paprike, a planovi s uređenjem dvorca Janković koji bi trebao postati cikloturistički centar zahvaljujući europskim fondovima tek se trebaju realizirati. Razvoj mjesta i župe cijeli svoj život prati i Ivanka Škala (57), ravnateljica dječjega vrtića i odgojiteljica u vjeri za predškolce. Vrtić koji pohađa 107 djece u pet skupina lijepo je uređen zahvaljujući financiranjima izvana, ali ima i dugačku tradiciju vjerskoga odgoja: prvih četrdeset godina to je bila zadaća Milosrdnih sestara sv. Križa iz Đakova, koje su i vodile zabavište, a dolaskom komunizma zabranjena je ta ponuda sve do sredine devedesetih i potpisivanja ugovora između Hrvatske i Svete Stolice.
»Mladi su u župi prilično aktivni, imamo animatore – župa živi, kao i mjesto, bez obzira na malu sredinu. Kao osobnu misiju i zadaću kao ravnateljice i odgojiteljice u vjeri shvaćam usmjerenost prema najmanjima. Razvijanje duhovnosti u najmanjih preduvjet je za razvijanje cjelovite ličnosti. Ako ne počnemo raditi s njima do treće godine, to kasnije ide teže. Danas su obitelji drukčijega sastava, nekada su bake bile nositeljice vjere i odgojiteljice, no danas smo mi dobili tu veliku zadaću, a u svemu odlično surađujemo s našom Požeškom biskupijom. Roditelji gotovo 100 posto upisuju djecu na vjerski odgoj, bez obzira na vjeru«, napominje Ivanka Škala, koja je doškolovanje pohađala u Đakovu, među ostalim na poticaj bivšega suhopoljskoga župnika Roberta Mokroga. Spominje da unatoč iseljavanju ima i dolazaka u Suhopolje iz drugih općina i gradova, pa su tako protekle godine upisali više djece nego prijašnjih godina. Dobrom ocjenjuje i suradnju sa župnikom jer je svećenik u vrtiću prisutan i kod proslave blagdana i drugih vjerskih manifestacija, a posebno se u Suhopolju slavi i blagdan sv. Josipa kao zaštitnika otčeva. Toga dana otčevi se posebno posvećuju svojoj djeci, cijelo popodne provedu u vrtiću u igri i druženju s djecom, pod okriljem sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske.
Posljednjih 45 godina župnike iz suhopoljske župe dočekuje i otpraća Tomica Rokinger (46), član ekonomskoga vijeća, po struci cvjećar, čiji je angažman u župi vidljiv posebice kod nedjeljnih misa, a suradnik je i poveznica s bivšim župnicima. Kako svjedoči, lijepo uređena crkva održava se zahvaljujući darovima vjernika, ali i zato što je zaštićeni spomenik kulture pa je posljednjih godina u programu financiranja Ministarstva kulture. Njegova pomoć da se nastavi kontinuitet župe ogleda se i u spominjanju bivših župnika i njihovih doprinosa: »Svi su svećenici nešto dobro napravili za župu: prvi kojega se sjećam pokojni je Ivan Bišćan, koji je u Suhopolju bio pedeset godina i započeo je s obnovom kupole izvana. Potom je došao Stjepan Kušan – on je crkvu jedanput okrečio izvana i popravio orgulje jer je tada crkva izgledala zapušteno i vapila je za obnovom. Taj su posao nastavili činiti župnici Matija Bunić, Mate Rukavina i Mario Sanić uredivši kupolu te Robert Mokri koji je iza sebe ostavio uređen pokrajnji oltar sv. Florijana i sv. Antuna te obnovljenu župnu kuću.« Sadašnjim je župnikom Rokinger zadovoljan. Kaže da je obnovljena oltarna slika sv. Terezije Avilske, uređena je ograda oko crkve, počinje se i s obnovom orgulja, a on osobno zaziva i uređenje zvona i vanjskoga dijela. O uređenju crkve brine se sakristanka Svetlana Buzuk, uz pomoć vjernika koji su organizirani rasporedom po područjima gdje žive.
Unutrašnji sklad i raspored te akustika župne crkve čine je idealnom ne samo za liturgijska slavlja, nego i za održavanje različitih koncerata. Župni orguljaš Anto Škraba svake nedjelje glazbeno animira pjevanje i sviranje, a svojim marom nastoje svake godine oživjeti i tradiciju održavanja koncerata duhovne ili klasične glazba, pa je tako bilo i na Cvjetnicu ove godine kada je komorni katedralni zbor iz Požege održao korizmeni koncert.
Živa je skupina odraslih ministranata koji se brinu o mlađim kolegama učeći ih liturgiji i pokazujući im kako vršiti službu poslužitelja oltara, a njihovi su predstavnici Marijo Žunić, Marko Marošević i Josip Bijelić – oni su već iskusni ministranti koji su se u župu uključili u mladim danima. Marko Marošević (28) ministrira od osmoga razreda, kada se u zajednicu uključio sa svojim prijateljima. No svake godine kao sezonski kuhar odlazi na pet mjeseci iz Suhopolja na hrvatsku obalu kako bi se zaposlio. Iako ne može nazočiti proslavi, uvijek sa sobom nosi slike i sjećanja s proslave Velike Gospe koja se naveliko slavi u Suhopolju, kao i tijelovskih procesija u kojima sudjeluju sve dobne skupine. Spominje i domaćega sina Marka Čubelića koji je mladu misu slavio prije tri godine, a sada je na postdiplomskom studiju u Rimu.
Po godinama mlađi kolega Josip Bijelić (15) od prošle je jeseni Suhopolje zamijenio Zagrebom jer je upisao srednju medicinsku školu i već izražava planove da trajno ostane u Zagrebu jer smatra da je mala vjerojatnost da će posao naći u virovitičkoj bolnici. »Povezanost sa župom dogodila mi se u drugom razredu osnovne. Počeo sam ministrirati i od tada sam aktivan. Prije sam neredovito dolazio u crkvu. Kad god dođem u Suhopolje, ministriram, a sada smo povezani i sa župnikom i družimo se u župnoj kući«, govori Bijelić i ističe da župa organizira i hodočašće u nacionalno svetište Mariju Bistricu.
U ostalim pastoralnim aktivnostima župnik Filipović, koji voli surađivati s mladima, ima pomoć suradnika koji mu pomažu na raznim područjima. Vrlo je aktivna animatorska skupina koja pomaže u pripremi djece i mladih za sakramente. Oni prolaze animatorsku školu koju organizira biskupija, a koja ih osposobljava za bolju suradnju u pastoralu krizmanika i prvopričesnika. Katehetski ured pomaže svojim programima hodočašća i natjecanja, u međusobnim susretima, upoznavanju i zajedništvu djece drugih župa. U tom poslu ističe se mladi bračni par Tomislav i Ivona Bišćan koji pomažu u animatorskom radu za krizmanike te organizaciji pjevanja u filijali u Pčeliću.
Među animatorima za krizmanike je gimnazijalka Marta Toth (17), koja pojašnjava da priprema za sakrament potvrde u Požeškoj biskupiji traje tri godine, a ta se priprava ostvaruje kroz četiri vrste aktivnosti. Krizmanici mogu odabrati hoće li sudjelovati u liturgiji kao ministranti, zboraši ili čitači, a tu je i jedna skupina animatora koji pomažu animatorima. »Nakon što sam bila na kampu Modrave u župi su me pozvali i pitali želim li prenijeti ono što smo radili i doživjeli na tom duhovnom ljetovanju. Nisam dugo razmišljala, odmah sam se odazvala i shvatila da mogu pripomoći u pripremi materijala, molitava i radionica za susrete krizmanika. Posebice se družimo ljeti kod župnika jer je u dvorištu župne kuće travnat teren na kojem se zaigra i odbojka i nogomet, a družimo se i na susretima za mlade«, svjedoči Marta Toth i kaže da većina njezinih vršnjaka srednju školu pohađa u Virovitici, gdje se može obrazovati u općoj, matematičkoj, jezičnoj i klasičnoj katoličkoj gimnaziji te u drugim strukovnim školama.
Posljednje tri godine župniku kao animatorica za prvopričesnike pomaže Antonia Karačić (18), koja nakon završetka gimnazije najesen planira upisati arhitekturu u Zagrebu. Redovita je na biskupijskim animatorskim susretima, ali i na biskupijskom križnom putu, a rad s djecom u župi poseban joj je doživljaj. »Djeca su razigrana, a kada se radi s malim umovima, oni otvaraju posve novu perspektivu. Organiziramo susrete tako da uče kroz igru, pokušavamo da shvate vjeru na zanimljiv način pa se koristimo prezentacijama, društvenim igrama, bojankama, crtežima. Počela sam se angažirati na poticaj prijatelja, a malo-pomalo upoznavala sam animatore, družila se s njima na biskupijskim križnim putovima i u razgovoru se sve više interesirala«, pojašnjava Antonia Karačić.
Vjeroučitelji koji žive na području župe Suhopolje uključeni su u pastoralni život. Osobito u radu sa školskom djecom u organiziranju karitativne djelatnosti za djecu, karitativne radionice izrade adventskih vjenčića, vođenja dramske skupine i živih jaslica ističe se Jasmina Getoš (34), u župi prisutna već 11 godina, a rodom iz Bosne. Otkiva zašto i kako je došlo do angažmana mladih u glumi: »Suhopolje je željno događaja, nije zasićeno, Suhopoljčani dosta vole kazalište jer ga imaju u blizini u Virovitici, pa su odgajani u tom duhu. Temelj dramske skupine su pripravnici za krizmu. Budući da ih poznajem iz škole, već znam tko bi mogao glumiti. Potrebno je malo nagovaranja. Posljednji smo put igrali tekst o milosrdnom Samarijancu koji je napisao naš župnik. Izrađuju se kostimi, pripreme traju 2-3 mjeseca.« Središnju školu pohađa 480 djece, a ove će se godine prvi put upisati samo jedno razredno odjeljenje u prvoj generaciji, svjedoči Jasmina Getoš, koja kaže da mnogo djece u župu dolazi iz filijala pa im je nezgodno više puta u danu dolaziti u Suhopolje. Zato mnogi na misu dolaze i biciklima pa dvorište ispred crkve postane parkiralište ne samo za automobile, nego i za bicikle.
Kontinuitet u osobnom životu, ali i u vjerskom rastu župne zajednice primjećuje rođena Suhopoljčanka vjeroučiteljica Nataša Grgić (29) koja je diplomu stekla u Zagrebu. Velika je pomoć u župi jer osim što čita, organizira i druge čitače za nedjeljne i blagdanske euharistije. Pomaže i u župnom uredu i u uređivanju mrežne stranice župe, na kojoj se svakoga tjedna može naći elektroničko izdanje župnoga Glasnika koji se i tiska svake nedjelje. »Župnik je dosta angažiran na području rada s djecom i mladima, u tom smislu se uređuje i župno dvorište da bi bilo privlačnije mladima. Iako mnogi moji kolege iz osnovne i srednje škole nisu ostali u Suhopolju, otišli su u veće gradove ili inozemstvo. Tko je otišao, nije se vratio, jer ovo područje nema perspektive, mladi gledaju da odu gdje mogu pronaći posao«, kaže vjeroučiteljica Grgić i napominje da se u Suhopolju organizira župni križni put u korizmi kada se obilazi više filijalnih mjesta.
Suprotnu priču – onu o povratku u rodni kraj – iznosi Antun Gregorović, umirovljeni strojarski tehničar, koji se sada bavi poljoprivredom, a u Suhopolje je došao prije 21 godinu. U župi skuplja milostinju, Crkva mu je – kako svjedoči – drugi dom, a rado hodočasti Gospi Voćinskoj. »Za mene misa nedjeljom u 11 sati počinje sat vremena ranije, uvijek se s kolegama nađemo prije mise kod crkve, ovdje diskutiramo o novostima – čak i kada je kiša ili snijeg. Jedino što nas je od 18 ostalo pet – neki su umrli, neki više ne dolaze«, kaže Antun Gregorović i otkriva da je Suhopolje zanimljiva destinacija i lovcima iz Austrije, Njemačke i Italije koji dolaze loviti divlje svinje i srneću divljač.
Da prosvjetni radnici ostaju uvijek društveno aktivni pokazuje i primjer učiteljice likovne kulture Tugomile Jelene Reder (73), koja je predsjednica udruge umirovljenika u Suhopolju, a vodi i likovni klub. U župi je pak zadužena za karitativne aktivnosti, prikupljanje i razdiobu pomoći. »Najčešće o Božiću i Uskrsu prikupljamo pakete da još snažnije ogrijemo srca siromašnih. Obiđemo 20-25 korisnika, ali ima potrebitih i tijekom cijele godine. Župljani rado pokažu solidarnost i donesu trajnije namirnice za siromašne. U mjestu nema tako mnogo iseljavanja, često se to medijski naglašava, važno je da se sada kada smo dobili Hrvatsku mladi žrtvuju – ostanu u zemlji, možda i rade za manje novca, ali bit će ga više ako ostanemo zajedno«, pripovijeda umirovljenica Reder, koja svjedoči da je sve manje ljudi koji hoće svoje ruke prljati na zemlji radeći u poljoprivrednoj grani.
