Prije točno 50 godina pripadnici takozvane Narodne milicije proveli su masovna uhićenja studenata kako bi zaštitili pravni poredak SFR Jugoslavije. Nakon stvaranja neovisne države takvo je nasilje nestalo, prostori hrvatskih sveučilišta danas uživaju autonomiju i pravnu zaštitu. No prema članku 55. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, nepovrjedivost sveučilišta nije nedodirljiva povlastica: »Nadležna državna tijela na prostoru sveučilišta mogu uredovati samo uz suglasnost čelnika, prema odluci nadležnog suda ili ako postoji neposredna opasnost za život i zdravlje ljudi ili za imovinu.«
Upravo su ovih dana prostori hrvatskih sveučilišta postali poprište djelovanja policijskih snaga. Na Sveučilištu u Splitu policija je privela žensku osobu koja je bez zaštitne maske ušla u zgradu Ekonomskoga fakulteta, a student istoga fakulteta završio je na ispitivanju u policijskoj postaji zbog »epidemiološke pobune«. Na Sveučilištu u Zagrebu policija je intervenirala kada su studenti, ne pokazujući COVID-potvrde, ušli na Kineziološki fakultet. Zbog studentskoga »proboja« dekan fakulteta pozvao je policiju, pri čemu je privedena jedna osoba. U svim se slučajevima prekršaji okrivljenih osoba odnose na članak 47. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti.
Iako je riječ tek o simboličnim incidentima, moguće su učestalije i intenzivnije provokacije ili napetosti na hrvatskim sveučilištima. Zbog masovnoga uvođenja COVID-potvrda na fakultetima hrvatskih sveučilišta raste otpor i prigovori studenata, dolazi do prosvjeda ispred Filozofskoga fakulteta, Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta… Studenti su posebno ogorčeni činjenicom da su uprave (mnogih) fakulteta izglasale COVID-potvrde iako to nisu bile dužne učiniti. Prema službenoj odluci Stožera civilne zaštite od 12. studenoga uvođenje mjera ne odnosi se »na studente prilikom boravka u prostorima visokih učilišta« (točka IX.). Fakultetska su vijeća, ignorirajući statutarno pravo studenata na suspenzivni veto, vlastitim studentima nametnula troškove testiranja, potičući time podjele i nepovjerenje.
Takve odluke sveučilišnih nastavnika nalikuju na epidemiološki mazohizam, ničim izazvanu ritualnu viktimizaciju. Nakon što je profesorima uvedena obvezna COVID-potvrda, oni su povukli za sobom tisuće studenata, uz opravdanje: »Budući da se preporukom Stožera uvode COVID-potvrde za zaposlenike, mi smo shodno tome, da bi nastava bila sigurnija, uveli COVID-potvrde za studente« (prof. dr. Mirko Planinić). Iako to nitko nije tražio, uprave su fakulteta samovoljno demonstrirale poslušnost upraviteljima javnozdravstvenih politika. Prepuštanjem strahu i pokoravanjem privremenim institucijama moći temelji su sveučilišta, kuće znanosti i znanja, ozbiljno uzdrmani.
Dodatan problem imaju studenti fakulteta čije su zgrade, nakon dvaju potresa, obilježene žutom naljepnicom. Službenom oznakom »privremeno neuporabljivo« upozoravaju se korisnici da u oštećenoj zgradi borave na vlastitu odgovornost. Dok građevinska struka ne preporučuje boravak u takvoj zgradi, medicinska ga struka uvjetuje dokazom o zdravlju. To je prilično nezavidan (pravni) položaj studenata, koji se moraju testirati ili cijepiti kako bi preuzeli rizik studiranja u prostorima sumnjive sigurnosti. U oba je slučaja riječ o »neposrednoj opasnosti za život ili zdravlje«, no spomenuti se Zakon, čini se, selektivno primjenjuje i ostavlja sumnju da su studenti prisiljeni birati između dva zla.
Zdravlje se već dvije godine iskorištava kao alibi za različite oblike novogovora u pandemijskom društvu, kao dozvola za nametanje mjera, kao opravdanje za pojavu gladi, nezaposlenosti, samoće… Lociranje pandemijske ugroze i briga o zdravlju postali su konačni argumenti u javnim raspravama, a autori definicije medicinskoga rizika stječu mandat vlasnika istine. Dok je u vrijeme hrvatskoga proljeća milicija imala politički nalog za pretres pobunjenoga sveučilišta, u vrijeme pandemije ulazak policije u akademske prostore omogućen je medicinskom licencijom. Osim već poznatih štetnih posljedica nametanja epidemioloških mjera, autonomija sveučilišta ovih dana postaje još jedan kandidat na popisu kolateralnih žrtava.
