Među blagodatima osjetila kojima se spoznaje okolina i njezina ljepota nalazi se i osjetilo sluha. Uglavnom se ne promišlja o tome koliko je nešto svagdanje i sveprisutno kao što je zvuk zapravo složeno te koliki put i koliko različitih procesa prolazi svaki i najmanji zvučni titraj. Ukratko, zvuk koji registrira slušni sustav prolazi provodni put u kojem zvučni titraji prolaze kroz ušku, zvukovod i dolaze do bubnjića. Zvučni titraji uzrokuju titranje bubnjića koji se kroz tri slušne koščice povećavaju i prenose u labirint te kroz labirintarnu tekućinu titraji dolaze do pužnice i osjetilnih organa. No tek tu počinje zamjedbeni put u kojem se slušnim živcem impulsi prenose u koru sljepoočnoga moždanoga režnja gdje se nalaze centri za sluh. U tom složenom procesu zvuk predstavlja mnogo više nego što se čuje uhom. Osjetilo sluha povezano je sa svim organima u organizmu – srcem, plućima, jetrom, želudcem, crijevima, žlijezdama… pa iz tog razloga utječe na razne načine na funkcioniranje cijeloga organizma. Poznato je da zvuk ima revitalizirajući učinak na moždane stanice koje rade na obnovi ravnoteže cijeloga tijela pa se stoga i koristi u terapijske svrhe, npr. kao terapija glazbom ili slušanje zvukova prirode koji djeluju opuštajuće i slično. Razne zvučne vibracije utječu na poboljšanje koncentracije, raspoloženja, pamćenja, smanjenja stresa, mogu djelovati na izlučivanje razine hormona, smanjenje boli, smanjenje mišićne napetosti te na brojne druge funkcije.
No ljudski organizam različito reagira na zvukove i ono što jednoj osobi djeluje terapeutski, drugoj može biti opterećujuće. Postoje i stanja koja predstavljaju iznimnu osjetljivost na zvukove koje drugi ljudi ne zamjećuju ili im ne predstavljaju problem. Jedan od takvih poremećaja je hiperakuzija koja predstavlja ekstremnu osjetljivost osobe na zvučne podražaje. Hiperakuzija može potaknuti epizode nervoze ili panike te nelagodu, nemir ili tjeskobu kod određenih zvukova (npr. zvuk usisavača, zvuk zatvaranja vrata, lupanje posuđa, zujanje muhe). To je problem koji okolina teško može shvatiti pa osobe s hiperakuzijom mogu imati brojne probleme zbog svoje preosjetljivosti. Nadalje, postoji problem povezan s doživljajem zvukova, a to je misofonija – izrazita odbojnost prema određenim tjelesnim zvukovima ili zvukovima u okolini. Tako osobe s misofonijom mogu burno reagirati na žvakanje hrane, glasno disanje, mljackanje, kašljanje, lupkanje nogama i slično. Procjena je da između dva i pet posto odrasle populacije pati od tih poremećaja u nekom razdoblju svojega života, ali uzrok nije poznat. To su ipak rijetki slučajevi, no ono što djeluje na sve ljude štetno jest – buka. Iako nema mirisa, boje, okusa – buka je svagdje prisutna i smatra se velikim zagađivačem čovjekove okoline. Najveći izvori buke u vanjskom prostoru su promet, industrija, građevinski i javni radovi, rekreacija, šport i zabava, a u zatvorenom prostoru u kojem se boravi izvori buke su servisni uređaji, kućanski aparati i buka iz susjedstva. Za usporedbu, glasnoća normalnoga razgovora odvija se u granicama 40-55 dB, normalni zvuk televizije je oko 55 dB, buka u stanu u prometnoj ulici 60 dB, buka automobila 70 dB. Glasna buka uzrokuje povećanje razine stresa koji može oštetiti tkiva organizma te utječe na funkcioniranje cijeloga organizma, a dugotrajna izloženost zvuku jačem od 85 dB može uzrokovati trajni gubitak sluha.
